Kada sam prvi put saznala da sam osoba u Spektru autizma, bila sam uvjerena da je zajednica autističnih osoba apolitična i inkluzivna. Vjerovala sam da je to prostor u kojem se traži i nudi razumijevanje, poštovanje i podrška za sve ljude bez obzira na njihove političke stavove, vjerska uvjerenja ili osobne razlike. Međutim, kako sam više istraživala i ulazila u tu zajednicu putem društvenih mreža, počela sam uočavati nesuglasice koje su me dovele do zaključka da ta zajednica, kao i pokret neurodiverzitetа, nisu apolitični, niti su uvijek inkluzivni na način na koji sam očekivala.
Politizacija zajednice
Jedan od prvih razloga zbog kojeg sam počela mijenjati mišljenje o zajednici neurodiverzitetа jest činjenica da su mnoge vodeće organizacije i figure unutar zajednice počele aktivno podržavati političke agende koje su jasno usmjerene prema liberalnim i lijevim političkim opcijama. Umjesto da se zadrže na temeljnim pitanjima koja se odnose isključivo na autizam, mnoge organizacije počele su promicati političke stavove koji podupiru socijalnu pravdu, ravnopravnost spolova, borbu za manjine i druge progresivne inicijative ali isključivo na principima liberalni i lijevih političkih opcija. Takva politizacija pokreta stvorila je preklapanje između pokreta neurodiverziteta i političkih smjerova koji nisu u skladu s osobnim uvjerenjima svih članova zajednice.
Primjerice, The Autistic Self Advocacy Network (ASAN) često koristi politički angažirani jezik, podržavajući političke smjernice koje uključuju socijalnu jednakost, ravnopravnost spolova i zaštitu prava seksualnih manjina. Iako su ovo važna pitanja, za mnoge članove zajednice autističnih osoba, ovi stavovi nisu nužno kompatibilni s njihovim osobnim uvjerenjima i potrebama, posebno kada se ti stavovi preklapaju s njihovim razumijevanjem autizma.
Društveni mediji, tehnologija i oblikovanje narativa
Pokret neurodiverzitetа i zajednica autističnih samozastupnika postali su dominantan glas na društvenim medijima, koristeći vlastite sposobnosti i utjecaj tehnologije. Korištenje platformi poput Twittera, Facebooka i Instagrama omogućilo je autističnim samozastupnicima da preuzmu kontrolu nad narativom o vlastitim životima i iskustvima, čime su stvorili nov način govora o neurološkim razlikama. Ta metoda, bazirana na “promjeni narativa” i korištenju tehnoloških alata, postala je izuzetno utjecajna.
Međutim, ono što se dogodilo je da je taj dominirajući narativ, temeljen na jedinstvenom pristupu i političkom angažmanu, potisnuo sve alternative, uključujući druge pristupe koji bi mogli biti korisni za autistične osobe. Svaki pokušaj izražavanja alternativnog mišljenja ili suprotnog stava prema dominantnim idejama često je bio omalovažen ili potpuno ignoriran. U nekim slučajevima, osobe koje nisu bile u skladu s tim narativima, poput onih koji predlažu biomedicinske ili tradicionalne pristupe, doživljavale su marginalizaciju unutar zajednice.
Ovaj fenomen može se vidjeti kao rezultat efikasnosti društvenih medija, koji stvaraju filtere koji omogućuju samo određenim narativima da dođu do šire javnosti, dok sve suprotstavljene ideje ostaju potisnute. “The Social Dilemma” dokumentarac iz 2020. godine na Netflixu nudi analizu kako društveni mediji oblikuju stavove i percepciju, a u kontekstu pokreta neurodiverziteta to znači da se dominantni narativi o autizmu filtriraju i šire, dok alternative imaju teškoće u pronalaženju prostora za javnu raspravu.
Kršćanofobija i politička korektnost
Osim toga, uočila sam i visoki stupanj prikrivene kršćanofobije unutar zajednice, koja se često skriva iza politički korektnog jezika. Iako se zajednica deklarira kao inkluzivna, ljudi koji izražavaju bilo kakvu podršku tradicionalnim vrijednostima, uključujući kršćanska uvjerenja, često bivaju marginalizirani. U mnogim diskusijama na društvenim mrežama, ljudi koji se protive progresivnim stavovima o obitelji, vjeri ili seksualnoj orijentaciji nazivaju se “neurotipičnim” ili “retrogradnim”, čime se stvara podjela među ljudima. Takvi stavovi nisu samo politički nekorektni – oni skrivaju duboko ukorijenjene predrasude prema onima koji ne prihvaćaju sveobuhvatnu progresivnu agendu.
Primjeri iz engleskog govornog područja
Poveznice između pokreta neurodiverzitetа i političkih stavova mogu se vidjeti i u primjerima iz engleskog govornog područja. Na primjer, organizacije poput Autism Speaks i The Autistic Self Advocacy Network (ASAN) promiču političke stavove koji često preklapaju s liberalnim i lijevim politikama. ASAN, poznat po svom angažmanu u borbi za prava autističnih osoba, također aktivno podržava političke inicijative koje uključuju socijalnu jednakost, ravnopravnost spolova i zaštitu prava seksualnih manjina. Takve inicijative imaju svoj osnovni cilj – osnaživanje manjinskih zajednica, ali istovremeno stavljaju pod upitnik sve druge stavove koji nisu u skladu s tom ideologijom.
Povezivanje pokreta neurodiverziteta s progresivnim političkim smjerovima može se vidjeti i u različitim istraživanjima. Na primjer, istraživanje “The Politics of Neurodiversity” (Mark Osteen, 2015) ukazuje na to kako pokret neurodiverziteta nije samo usmjeren na poboljšanje kvalitete života autističnih osoba, već također postavlja političke zahtjeve koji se preklapaju s općim liberalnim i progresivnim vrijednostima.
Zašto sociološki konstrukt podjele na neurotipične i neurodivergentne izaziva dodatne podjele i animozitet
Jedan od ključnih razloga zbog kojeg se distanciram od pokreta neurodiverzitetа i zajednice autističnih osoba jest sociološki konstrukt koji se stvorio kroz podjelu ljudi na neurotipične i neurodivergentne. Iako je cilj tog konstruktivnog pristupa mogao biti stvaranje veće prepoznatljivosti i poštovanja prema osobama s neurološkim razlikama, u stvarnosti je doveo do novih podjela i izazvao animozitet u društvu.
Sociološki konstrukt podjele na neurotipične (osobe koje se smatraju “tipičnima” prema društvenim normama) i neurodivergentne (osobe koje imaju različite neurološke i kognitivne značajke) stvorio je novu vrstu “nas” protiv “njih” dinamike, koja ne doprinosi stvaranju inkluzivnog društva, već umjesto toga produbljuje jaz među ljudima. Prema teoriji “sociološkog konstruktivizma”, identifikacija društvenih kategorija temelji se na uvjerenju da su te kategorije, poput “neurotipičnog” i “neurodivergentnog”, samo društveno konstruirani pojmovi koji u stvarnosti mogu pridonijeti marginalizaciji i stereotipima, umjesto da stvaraju osjećaj zajedništva.
Uvećanje podjela i polarizacije u društvu
Kada govorimo o inkluziji, pokret neurodiverzitetа je u velikoj mjeri usmjeren na priznavanje i prihvaćanje osoba s neurološkim razlikama, no u isto vrijeme koristi podjelu koja često ne omogućava istinsko povezivanje i razumijevanje između ljudi koji se nalaze na suprotnim stranama. Umjesto da potiče harmoniju i suradnju među ljudima različitih kognitivnih stilova, ta podjela dovodi do daljnje društvene polarizacije.