Prije godinu dana, transrodna ideologija mi je postala jedan od specifičnih interesa. Susrela sam nekoliko osoba koje se definiraju kao transrodne i jednog roditelja čije dijete se definiralo kao transrodno, sve u razmaku od dvije godine.
Za sebe nikad nisam mislila da sam uskogrudnih mišljenja spram osoba koje su različite po bilo kojem pitanju, tako i po pitanju seksualnosti.
O problematici transrodne ideologije sam mogla pročitati u ponekom naslovu određenih medija koji mi nisu držali pažnju. Zapravo način, barem slikovni kojim se prikazuje ova tematika je zapravo odbijajući. Meni osobno.
Ljudi s kojima sam pokrenula ovu temu – koristili su riječ – dženderizam – koji me je automatski odbijala jer je u sebi nosila ideološku poruku drugih suprotnih frakcija.
Teološka ideja: Bog je stvorio muško i žensko, mi je kao religioznoj osobi jasna ali je nedovoljna za tumačenje ove problematike budući niti djeca religioznih roditelja nisu poštedjena utjecaja rodne ideologije.
Meni su potrebna logika i činjenice da bih mogla nešto razumjeti. (osim mojih religioznih uvjerenja, koje ipak uspijevam od ove tematike odvojiti)
Ovoj temi u Hrvatskoj je potrebno pristupiti s jasnim i logičnim tumačenjem ne jednog nego već više stručnjaka i osoba koje imaju kredibilitet. Temi se ne smije pristupati ideološki već neosttrašćeno, s činjenicama i dokazima ukoliko se želi ranjivu skupinu poput djece iz Spektra autizma zaštititi od razornog utjecaja rodne ideologije i nikad ne zaboraviti da postoje osobe s rodnom disforijom koje doista pate zbog svog psihičkog stanja.
Ukoliko se način govora o ovoj temi ne promijeni broj djece koja će se podvrgnuti promjeni spola u Hrvatskoj će još više rasti i ne smije se zaboraviti da ta djeca dolaze iz različitih obitelji, različitih političkih uvjerenja.
Prenosim tekst Christine Buttons:
Prilikom rasprave i debate o transrodnim pitanjima, mnogi ljudi imaju tendenciju miješati pojmove koji su povezani, ali imaju različita značenja. Dvije najčešće zablude uključuju: pripisivanje postupaka nekih rodnih aktivista cijeloj populaciji transrodnih ili transseksualnih osoba i miješanje skupa radikalnih uvjerenja o rodnom identitetu, obično nazvanih “rodna ideologija”, s psihijatrijskim stanjem poznatim kao rodna disforija.
Ove pogreške najčešće su posljedica neznanja o razlikama i pretjerane generalizacije skupine ljudi na temelju postupaka nekih pojedinaca unutar te skupine. U rodno kritičkom diskursu, najgori i najekstremniji primjeri koje transrodna zajednica nudi često dominiraju našim vremenskim linijama na društvenim mrežama ali ovo nije reprezentativan uzorak milijuna ljudi koji se identificiraju kao transrodni diljem svijeta.
To se dodatno pojačava pristranošću algoritma koja ispunjava naše vremenske crte neobičnim događajima koji nam se predstavljaju kao da su norma, te multiplikatorskim efektom medija , koji je tendencija medijskog izvještavanja da pojača određene poruke ili ideje, često na štetu drugih.
Točnost je ključna ne samo za učinkovito komuniciranje vaših ideja, već i za izbjegavanje zamke politike identiteta , koja uključuje pripisivanje krivnje ili specifičnih karakteristika cijeloj populaciji ljudi. To je posebno uobičajeno u raspravama o transrodnim pitanjima zbog vrlo kontroverzne i nestabilne prirode diskursa.
Kako bismo izbjegli ove pogreške, ključno je naučiti razlike između rodne ideologije i rodne disforije te između rodnih aktivista i transrodnih ili transseksualnih osoba. Ali prvo moramo definirati pojmove i istražiti prirodu uvjerenja.
Rodna ideologija i priroda vjerovanja
Ideologija je skup uvjerenja koja oblikuju svjetonazor pojedinca ili skupine.
Razlika između uvjerenja i činjenice je u tome što je uvjerenje subjektivno tumačenje ili uvjerenje o nečemu koje može, ali i ne mora biti potkrijepljeno dokazima ili iskustvom, dok je činjenica objektivni aspekt stvarnosti koji se može provjeriti izravnim promatranjem ili mjerenjem.
Religije se također mogu smatrati ideologijama ili sustavima vjerovanja. Na primjer, koncepti poput Boga, duše i zagrobnog života nisu izravno vidljivi ili mjerljivi na način na koji su svojstva materije ili energije, ali ljudi u njih svejedno mogu vjerovati. Vjera se odnosi na vjerovanje ili povjerenje u nešto ili nekoga bez empirijskih dokaza ili dokaza.
Rodna ideologija je skup uvjerenja o spolu i rodu koja su posljednjih godina postala široko rasprostranjena i uobičajena, unatoč nedostatku empirijskih dokaza koji bi ih potkrijepili.
Ovaj sustav vjerovanja izveden je iz postmodernističke društvene teorije koja se pojavila na sveučilišnim odsjecima za humanističke znanosti 1990-ih, pod nazivom Queer teorija. Postmodernistička filozofija izričito odbacuje znanstvenu potragu za objektivnom istinom, a znanstveni rad koji je proizašao iz postmodernizma široko je kritiziran kao neozbiljan i neznanstven .
Evo nekoliko uobičajenih primjera ideoloških uvjerenja o spolu:
- I rod i biološki spol su „fluidni“.
- I rod i biološki spol su društveni konstrukt.
- Biološki spol nije binaran, već se najbolje predstavlja kao „ spektar “.
- Biološki spol i/ili rod se „dodjeljuje pri rođenju“ umjesto da se promatra i bilježi.
- Svatko ima „rodni identitet“ određen muškim i ženskim stereotipima.
- Netko se doslovno može „roditi u pogrešnom tijelu“ ili imati „rodni identitet“ koji nije usklađen s tijelom.
- Biti “transrodan” je urođeno i biološko, slično kao biti homoseksualac.
- „Rodni identitet“ je sličan „ moždanom spolu “ ili „neurološkom spolu“ koji može i trebao bi nadjačati nečiji biološki spol.
- Doslovno se može postati suprotni spol samoodređivanjem ili kemijskim i kirurškim intervencijama.
- Djeca koja se ne uklapaju u stereotipe povezane s njihovim spolom su transrodna i trebala bi biti društveno i medicinski afirmirana kao takva.
- Postoji širok raspon rodnih identiteta, uključujući nebinarne i rodno fluidne.
- Svaka kritika ovih uvjerenja slična je „nasilju“ ili „genocidu“ trans zajednice.
Sve su ove tvrdnje provjerljivo lažne, ali ljudi ipak odlučuju vjerovati u njih, vjerojatno zato što su dobili lažne informacije ili smatraju da su ta uvjerenja u skladu s njihovim vrijednostima . Ta uvjerenja također snažno promiču velike i utjecajne organizacije za građanska prava i prava homoseksualaca, koje su se okrenule zagovaranju „trans prava“ nakon što je istospolni brak legaliziran na saveznoj razini 2015. godine.
Uvjerenja i ideje mogu biti zarazni i brzo se širiti, posebno u doba interneta, koji se jačaju širokim prihvaćanjem. Rodna ideologija, kada se maskira kao pokret za socijalnu pravdu i ljudska prava, posebno je privlačna ljudima.
Kada govorimo o rodnoj ideologiji, govorimo o uvjerenjima koja se odnose na rod, „rodni identitet“ i biološki spol, a koja su neistinita, ali se ipak čvrsto njeguju i imaju veliko značenje za ljude. To je zato što se ljudi emocionalno upuštaju u svoja uvjerenja i pronalaze načine da ih racionaliziraju.
Kao što je Michael Shermer rekao u svojoj klasičnoj knjizi Zašto ljudi vjeruju u čudne stvari , „Pametni ljudi vjeruju u čudne stvari jer su vješti u obrani uvjerenja do kojih su došli iz nepametnih razloga.“
Svatko može imati ideološka uvjerenja o rodu, uključujući i netransrodne osobe, koje sebe često nazivaju “saveznicima”. Kada govorimo o nekome tko ima ideološka uvjerenja o rodu, često ih nazivamo rodnim ideolozima ili zagovornicima rodne ideologije .
Još jedan važan podsjetnik je da uvjerenja nisu nužno fiksna . Ljudi stalno mijenjaju mišljenje kada su izloženi novim informacijama, obično kada se izvor doživljava kao neutralan i pouzdan. To je zato što su ljudi skloniji prihvaćanju ideja koje ih ne izazivaju u obrambenom stavu.
Rodna disforija
Rodna disforija je psihijatrijsko stanje obilježeno upornom nelagodom zbog vlastitog biološkog spola i intenzivnom željom da se bude percipiran kao suprotni spol. Povijesno gledano, rodna disforija bila je rijetko stanje koje je pogađalo otprilike 1 od 10 000 muškaraca i 1 od 30 000 žena. Od 2022. godine , broj osoba u dobi od 13 i više godina koje se identificiraju kao transrodne osobe u Sjedinjenim Državama bliži je 1 od 167.
To je zato što je posljednjih godina značaj rodne disforije kao značajne dijagnoze umanjivan u korist šire definicije onoga što znači biti transrodan ili „rodno raznolik“, što se sada definira kao „krovni pojam“ koji uključuje puku neusklađenost sa stereotipima temeljenim na spolu i otvoren je za svatko da se s njim identificira.
Suprotno uvriježenom mišljenju, biti transrodan nije urođeno ili biološko . Ne postoji test mozga, krvi ili neki drugi objektivni test koji razlikuje transrodnu osobu od nekoga tko se ne identificira kao transrodan.
Zbog prevladavanja rodne ideologije u mainstream kulturi, postoji mnogo različitih razloga zašto bi se netko mogao identificirati kao transrodna osoba. Transrodni identiteti mogu biti društveno uvjetovani, izazvani traumom ili internaliziranom homofobijom, pomiješani s autističnim osobinama ili psihijatrijskim poremećajima, zbunjeni privlačnošću prema istom spolu ili nekom kombinacijom svega navedenog. Također postoje dokazi da se neki transrodni identiteti s početkom u odrasloj dobi usvajaju kao dio parafilije, uključujući autoginefiliju i autoandrofiliju .
Za mnoge je rodna disforija stanje koje pojedincima uzrokuje veliku patnju. Trebali bismo pokazati suosjećanje prema tim ljudima jer često pate od komorbiditeta poput depresije i anksioznosti. Ponekad se rodna disforija sama povuče ili se može zamijeniti s drugim stanjima. Poput uvjerenja, osjećaji rodne disforije također nisu nužno fiksni, kao što znamo od osoba koje su se bavile detranzicijom i istraživanja o odustajanju od seksualnog života kod djece. Ali za neke odrasle, njihova se patnja ublažava predstavljanjem kao suprotni spol i mogu voditi sretan život. Zaključak je da je iskustvo rodne disforije ili transrodnosti vrlo individualizirano i ponekad, ali ne uvijek, ideološki uvjetovano.
Također znamo da je iskustvo rodne disforije postojalo mnogo prije pojave rodne ideologije. Prvi dokumentirani slučajevi osoba koje su podvrgnute medicinskim intervencijama kako bi se pojavile kao suprotni spol opisani su sredinom 20. stoljeća.
Kao što je prikazano na Vennovom dijagramu, posjedovanje ideoloških uvjerenja o rodu ne ovisi o rodnoj disforiji, a rodna disforija ne ovisi o posjedovanju ideoloških uvjerenja o rodu.
Biti transrodna ili transseksualna osoba , kako neki preferiraju da ih se naziva, nije monolitno iskustvo i uključuje raznolika gledišta. Dok bi se većina transrodnih osoba vjerojatno identificirala kao politički lijevo orijentirane, postoje mnoge transseksualne osobe koje imaju desničarske ili libertarijanske stavove i kritiziraju transrodni aktivizam koji promiče radikalna ideološka uvjerenja.
Grupa koju su osnovale transseksualne osobe u Savezu za rodnu disforiju radi na tome da transrodni aktivisti koji žele iskorijeniti rodnu disforiju i druge takozvane „prepreke“ uslugama medicinske tranzicije vrate nazad narativ o rodnoj disforiji kao značajnoj dijagnozi.
Mnogo je transseksualaca koji ne niječu svoju biologiju, ali odlučuju se predstaviti na način koji im pruža najviše udobnosti i ne zahtijevaju od nikoga da ih oslovljava njihovim preferiranim zamjenicama. Također se u potpunosti slažu da su djeca premala da bi razumjela i pristala na nepovratne, životno mijenjajuće učinke medicinske tranzicije. Čini se vjerojatnim da bi više transseksualaca koji dijele ta uvjerenja progovorilo da se prema njima nisu tako okrutno ponašali ljudi sa svih strana u raspravi.
Samo u Sjedinjenim Državama postoji 1,64 milijuna ljudi koji se identificiraju kao transrodni, a milijuni ih je diljem svijeta. Većinu njih ne zanima remećenje društva brisanjem spola u zakonu; oni se samo pokušavaju integrirati u društvo.
Glasnu manjinu koja intenzivno djeluje na društvenim mrežama i promiče ideološka uvjerenja o rodu trebalo bi nazivati rodnim aktivistima , budući da mogu, ali i ne moraju biti transrodne osobe.
Važno je usmjeriti kritiku tamo gdje joj je mjesto – na rodnu ideologiju i specifične postupke pojedinih aktivista za rodnu ravnopravnost, a ne na transrodne osobe u cjelini. Pravljenjem ovih razlika možete osigurati da se vaše ideje prenose točno i učinkovito bez stereotipiziranja cijele skupine.
Autor: Christina Buttons
Stop Conflating Gender Ideology With Gender Dysphoria