Kako možemo definirati te „ideologije identiteta“ protiv kojih u ovom Opservatoriju pokušavamo upozoriti javno mnijenje i one koji nama vladaju? Kako možemo pratiti njihovu genezu? Zašto se boriti protiv njih?
Ideologija je prikaz svijeta. Ideologija identiteta je prikaz svijeta kroz prizmu identiteta. Etnički, seksualni, fizički, kulturni, vjerski identitet, nije važno. Identitarizam je suprotnost univerzalizmu. To je segregacija pojedinca u kategoriju, to je pripisivanje etikete zahvaljujući kojoj netko vjeruje da ga se može identificirati. Sastoji se od zaključavanja drugoga, ili čak zaključavanja sebe, u “identitet” koji najčešće nije odabran. Sastoji se od definiranja ljudi, ne prema njihovim ljudskim kvalitetama, već samo prema izgledu; to je, prije nego vidite ljudsko biće ispred sebe, vidjeti crnca ili bijelca, muškarca ili ženu, Nijemca ili Španjolca, kršćanina ili muslimana, debelu osobu ili mršavu osobu.
Odakle dolaze ideologije identiteta? Najčešće iz straha od drugoga, iz želje za izolacijom, iz želje za skrivanjem u vlastitoj zajednici pred ostatkom svijeta koji se doživljava kao agresivan. I iz tog stava žrtve rađa se nova agresivnost, koja tada može poprimiti neizmjerne razmjere. Nacisti su se uhvatili nordijske mitologije kako bi stvorili ideologiju koja stavlja imaginarnu “rasu” iznad svih ostalih, niječući primat pojedinca kako bi shvatili da je pripadnost navodnoj etničkoj skupini primarna svrha postojanja ljudi na zemlji, odbacujući pripadnost Židova i crnaca ljudskoj rasi. Ako monstruoznost Holokausta ostane jedinstven fenomen u povijesti čovječanstva, politika identiteta odgovorna je za mnoge druge zločine diljem suvremenog svijeta.
Zašto se boriti protiv ideologija identiteta? Jesu li one desničarske ili ljevičarske? Naravno, politika identiteta koju vidimo u našim zapadnim društvima nije usporediva s međuetničkim masakrima. Ali ako politika identiteta ima korijene u rasističkoj i antisemitskoj ideologiji ekstremne desnice, pronašla je imitatore u nesputanoj “ljevici”, koja je došla do esencijalizacije pripadnosti spolu ili etničkoj skupini, kako bi razbila univerzalizam koji proizlazi iz prosvjetiteljstva i podijelila pojedince. Ono što nas upozorava jest da su se ideologije identiteta razvile u okruženju koje je po biti univerzalističko: Sveučilištu. Kao jedan primjer ovog pomaka: Sveučilište Columbia u New Yorku, jedno od najprestižnijih u Sjedinjenim Državama, odlučilo je da se proslave diploma mogu odvojiti prema etničkoj, spolnoj ili čak ovisno o razini prihoda studenata “kako bi se osiguralo intimnije okruženje [za] studente koji se identificiraju na različite načine”.
Ovi identitetski pomaci su upravo opravdanje za našu borbu.
Izvor: