Ima prijatelja koji nas ostavljaju ili će nas otaviti u pola rečenice onako usput u isto vrijeme čedno i okrutno ostavljaju nas bez riječi jednostavno kao spektar duginih boja Ne osvrću se na našu zbunjenost spremnost na nepotrebne rasprave korake što ih u kolonama brojimo Ne osvrću se na naš bijes zbog praznine koja iza […]
Šizoidno kruženje prostorom s puno finih pokreta lagana iritiranost zgusnutim vremenom i osjećaj beznačajnosti što me prati u stopu dok prostirem prozirni stoljnjak od rose Par porculanskih oblutaka distancirano promatraju moje ruke kako im pridodaju metalnu oštiricu nježno umotanu u svileni ubrus Umjesto cvijeća na sredini stola postavljam srce Još samo da otvorim prozor i
Nedjeljni ručak Pročitaj više »
Bilo je ljeto. Izašla sam popiti svoju kavu u kafiću gdje sam mogla sjediti sama, ne pričati ništa i biti mirna. Sjela sam i naručila kavu. Pogledala sam malo u desno i vidjela te kako dolaziš i osmijeh tvoj upućen meni. Upitao si možeš li sjesti. Nisam imala ništa protiv jer to si bio ti.
Što će nam ostati ako danas potrošimo svu tugu Kako i s čim ćemo dogodine /ako godine bude/ izlaziti iz sebe ko iz skrovišta Kako ćemo jecati ako danas potrošimo svu tugu i što će nam ostati za bijeli list papira još tako nevin i čist Tek se sluti a već smo spremni pojesti sami
Zadnji put kad sam te vidjela, nisam te gledala a opet sve sam vidjela. To tajanstvo neimanja emocija pojavilo se kao poklon niotkuda meni za tebe. Čula sam kako si u jednom trenutku izrekao: evo “moja LeeLoo”. Nisam ništa kazala ali sam čula. Te posvojne zamjenice moja, tvoja, njegova: kći, majka, supruga, suprug, sin, sestra
LeeLoo nije: tvoja. Pročitaj više »
Imam tisuću lica a nisam glumica. Ipak mogu za vas biti koketa podvučenih trepavica što se uvijaju pred pogledom. I mogu biti dijete koje se valja po parkovimai razbija koljena pod bremenom uskokrojene haljine. Nisam glumica ali samo za vas mogu biti bludnica što besramno otključava vrata razbijajući vino po bedrima za slučajnog susreta. A
