Prijatelj mi ima krizu vjere.
Ovako je tekao razgovor:
– Čuj, ne znan što ću, nešto mi se dogodilo..
Ja (brižno): reci što se dogodilo
On: pop me blokira na fejsbuku…
Ja (ulijećem prijekorno) : pop?!?
On (zbunjeno): dobro nemoj i ti sad, svećenik, velečasni, don kako oš, krivo san se izrazija…
Ja (željna pomoći mu): pa zašto što si učinio? (Malo sam nesigurna već jer ne znam što propisi i zakoni kažu o ovakvim situacijama).
On: Ne znan, lipo san mu se javija u inbox da mu kažen što san čuja da govori onaj na youtube. Onda san čeka da mi odgovori.
Ja: E, i?
On: A , nije on odgovorija ništa, a ja vidija da on piše o tim temama pa san mu posla zahtjev za prijateljstvon… (priča mi sav utučen)..
Ja (zainteresirano): E, i??? Što je onda bilo?
On: A, ništa, ja se pridomislija, ne znan čovika pa san ga počeja pratiti a zahtjev za prijateljstvon maka…
Ja: Čekaj, a zašto si ti njemu uopće poslao zahtjev za prijateljstvom, pa odustao, pa ga followao? I nije čovik nego svećenik ili pater (podučavam ga, brizna za njegovo spasenje).
On: Pa nije mi se javija u inbox, a ne moš ga na profilu ništa pitati ako ga ne pratiš dva dana, Reko sam sebi, pa ne gleda čovik u inbox biće ima posla. Dobro, oprosti, ne čovik, nego velečasni (reče gotovo suznih očiju).
A ja san se sav uznemirija …
Ja: Dobro, a zašto si se uznemirio? (znam za njegove mentalne poteškoće)? Što se dogodilo?
On: ma, na YouTube neki čovik priča protiv popova, govori o papirnatom nekom Isusu, spominje HOS, cjepivo i vraga…veli da on nikog neće slušati i da Bog njemu direktno govori. Znaš, on živi u Međugorju.
Ja: A, ekonom s “Isusom Liderom” je to, jesi mu vidio naslovnicu knjige? (Mislim se kako izgleda svi znaju za ekonoma iz Međugorja osim mog prijatelja).
On: Ma, jesan… Ko je ono na slici? Isus???
Ja: Nemam pojma, Isus nije bio u odijelu. Nije važno. Što je dalje bilo, zašto te pater blokirao na FB.
On: pa.. kad je prošlo 48 sati ja san moga pisati na njegovon profilu i onda san se upustija u neku raspravu…
Ja: Ma, kakvu raspravu, o čemu?
On: o tom čoviku na YouTubeu iz Međugorja. Ali nisan nikog vriđa. Reka san da čovik priča o vranama i vragu i da skuplja neku lovu i nisan se dobro izrazija pa su me napale neke žene.
Ja: Ma kakve zene… Zašto su te napale?
On: A da lažen rekoše.
Ja: Pa jesi lagao?
On: Ma di ću takvu stvar lagati čovik je skuplja lovu od prodaje knjiga za nešto a ja se više ne sićan zašto.
Ja: I, skrati malo, reci zašto te taj velečasni blokirao, sto si mu rekao.
On: popu .. ajme velečasnon, oprosti, njemu ni riči jedne nisan, matere mi.
Branija san se od oni ludi zena sto su me napale i onda me pop, ovaj, velečasni blokira. Oprosti ja naučija po starinski kako mi je i ćaća govorija pričati…
Ja: Dobro, blokirao, blokirao pa sto onda, niti ga znaš niti je to sad nešto posebno važno da bi te mučilo.
On: Ne razumiš!!! Pa ja san se pristrašija od tog čovika iz Međugorja, koga ću pitati nego popa , ovaj mi je bija prvi pri ruci. Kad me blokira srce mi stalo, mislija san da san veliki grij učinija.
Misecima san mislija što san krivo učinija… Onda san počeja istraživati sve o Međugorju.
Ja: Zašto si počeo o Međugorju istraživati, pa ti si hodočastio još 1996. i stalno poslije.
On: Ne znan.. čudno mi sve bilo tada u glavi i Iša san čitati je li logos nesto drugo napisa o Međugorju od onog što san ja čuja i pročita u onim knjigama što su mi podilili….
Ja: E, i?? (Malo sam znatiželjna već).
On: Pa ženo Božja, ja pojma nisan ima što su biskupi rekli 1991. i da su fratri zarobili biskupa 1995. Nisan pojma ima da su njihovi duhovnici napravili dicu časnama i sad imaju neku novu religiju, ma ima tu još milijun stvari koje iman za reći.
Ja (iznenađeno): Ček, ček… Pa nisam ni ja to znala.. i nemoj tako ružno o fratrima..
On: ( frustrirano i pomalo već nervozno)Pa piše ti to sve u knjigama nisan ja to izmislija i samo da ti rečen da in je tzvgospa rekla da neće biti 3.svjetskog rata, a i ne zna se više kome će ona neka vidilica reći onu tajnu, prominila je mišljenje.. ma čitaj sama. Mene više ne zanima. Međugorje me više neće viditi.
Ja: Pa, dobro… Ti uvijek drugačije od svih.. sad nakon Vatikana …
On: ma pušti me s Vatikanon i sa svojin pričama, ti ako oćeš ajde i naseli se u Međugorju ili Garabandalu ja neću siguro.. nego reci ti meni ovo
Ja: Što? Pitaj (malo sam i sama uznemirena gledajući ga ovako rastrojenog)
On: Smin li ja ići u crkvu di ovaj velečasni, drži misu, smin li ja ući kroz ta vrata?
Ja (malo više zbunjena): pa normalno da možeš… Valjda.. ni sama ne znam što kaže zakon o ovakvim slučajevima.
On: Znaš…virova san ja i crkvi i branija san te ljude koji rade u njoj ali izgleda da … nismo svi ni u njoj jednaki ni dobro došli niti svi moremo što pitati kad ne razumimo…pa kad ti tvoji svećenici kako ih zoveš budu jednaki prema svima i ne budu tražili samo priko pametne ljude i one koji in odgovaraju sada…tad ću doći
Do tada: molit ću se kod kuće,a tebi i njima svako dobro želin…
Kad je ovo izgovorio, iznenada se diže i s upaljenom cigaretom okrene se i otiđe od mene, moj prijatelj.