Posljedice dugotrajnog uzimanja antidepresiva i sindrom sustezanja: osobna priča

Što se promijenilo nakon godinu dana borbe sa sindromom sustezanja

Nakon više od godinu dana od prestanka uzimanja antidepresiva, simptomi sindroma sustezanja značajno su se smanjili. Iako je proces bio dugotrajan i izuzetno težak, sada mogu reći da sam osjetila značajna poboljšanja u svom fizičkom i psihološkom stanju:

✅ Glavobolje – Povremeno se javljaju, ali su rjeđe i manje intenzivne nego prije.
✅ Depresivne misli – Potpuno su nestale, više ih ne doživljavam.
✅ Suicidalne misli – Nemam ih više, što mi daje osjećaj unutarnjeg mira.
✅ Anksioznost – Javlja se rijetko i dolazi u tzv. valovima, ali je znatno blaža nego ranije.
✅ Preznojavanje – Potpuno je nestalo, ne doživljavam više noćna ni dnevna znojenja.
✅ Osipi na koži – Više ih nemam, koža je sada u normalnom stanju.
✅ Tinitus – Nestao je, više ne čujem neprestano zujanje u ušima.
✅ Emocije – Osjećam ih jasno i prirodno, bez otupljenosti.
✅ Pamćenje i koncentracija – Nema više problema, mogu jasno razmišljati i fokusirati se.
✅ Napadaji panike – Više ih nemam, osjećam se smirenije i stabilnije.

Ove promjene su mi dokazale koliko je moje tijelo imalo kapacitet za oporavak unatoč godinama izloženosti psihotropnim lijekovima. Povratak osjećaja unutarnjeg balansa, jasnih emocija i kognitivne stabilnosti bio je dugotrajan proces, ali sada mogu reći da sam slobodna od njihovog utjecaja.

Zaključno, pomoć u mojim najtežim trenucima tijekom sindroma ustezanja od antidepresiva i uspjehu u izlasku iz začaranog kruga nije došla samo iz medicinskih izvora, već iz različitih aspekata mog života:

1. Moji najbliži – Oni koji su znali da sam prekinula uzimati lijekove i koje sam obavijestila o mogućim simptomima, bili su moj oslonac u trenucima kad nisam imala snage. Njihova emocionalna podrška i razumijevanje pomogli su mi da se osjećam sigurno dok sam se suočavala s izazovima sindroma ustezanja.

2. Liječnica obiteljske medicine i terapeutski savjetnici – Profesionalci koji su mi pružali savjetovanje i podršku tijekom procesa oporavka, pomogli su mi da razumijem što se događa s mojim tijelom i umom. Iako su moji savjetnici bili ključni u upravljanju mojim emocionalnim i mentalnim zdravljem, oni nisu uvijek mogli pružiti potpune informacije o mogućim dugoročnim posljedicama i sindromu ustezanja.

3. Rijetki i vjerni prijatelji – Oni prijatelji koji su bili uz mene kroz cijeli proces, bez obzira na sve teškoće, bili su moj emocionalni oslonac. Njihova spremnost da saslušaju, razumiju i pruže podršku bila je nezamjenjiva u trenucima nesigurnosti.

4. Informacije koje sam pronašla na internetu – Ključnu ulogu u mom oporavku imale su informacije koje sam samostalno pretraživala na internetu. Uključenje u zajednice poput onih koje nudi doktor Mark Horowitz i platforme poput “Surviving Antidepressants” omogućile su mi da razumijem što se događa s mojim tijelom, kao i da se povežem s drugim ljudima koji su prošli kroz slične iskustva. Dodatno, iskustva podijeljena u medijima na engleskom govornom području pomogla su mi da dobijem jasniju sliku o dugoročnim posljedicama dugotrajnog uzimanja antidepresiva i sindromu ustezanja.

5. I ono minimalno zrno vjere koje je preživjelo pod kemijom svih tih tvari koje sam unijela u sebe vjerujući stručnjacima.

Ova svijest koju danas imam , ovo iskustvo koje sam  prozivjela i još uvijek živim može imati svoju vrijednost i svoj smisao samo ukoliko pomogne nekome tko se našao poput mene u začaranom krugu neprekidnog propisivanja lijekova za depresiju koja je posljedica životnih prilika i reakcija na životne okolnosti. Ovo sam napisala kao svjedočanstvo svakome tko je više od godinu dana na antidepresivima, a nitko mu ne objašnjava zašto, ovo pišem za one ljude koji se pitaju kakav bi moj život bio bez lijekova i smijem li prekinuti uzimati lijekove.

Imate pravo na informativni pristanak kad uzimate lijek, bilo koji. Imate pravo znati što su posljedice neuzimanja lijekova. Imate pravo ne uzimati lijekove poput antidepresiva. Ali: ako odlučite prestati uzimati antidepresive, molim vas: raspitajte se koje ćete simptome osjetiti, nikad ne prekidajte naglo, to je vrlo opasno za psihofizičko zdravlje. Učinite to postupno u dogovoru s liječnicima, postupnije nego li će vam se mozda predloziti. I vjerujte, zivot bez antidepresiva je moguć, nemate bolest mozga, liječnici nemaju dokaza kako ti lijekovi dijeluju. Ti lijekovi su ispitani samo na kratak period do maksimalno godinu dana. I naravno, mogu vam pomoći u odredjenom trenutku vašeg zivota ali samo ako ste spremni suočiti se s istinom da je život izmjena dobra i zla i da nema čarobne tablete koja će vas učiniti sretnim čovjekom.