Cijeli život hodam po rubu – ne zakona – već tog istog života
Po rubu pitanja i preispitivanja
Hoću li znati dovoljno jasno se izraziti u susretima ugodnim i neugodnim a da ne dođe do nesporazuma
Ili ću znati predobro ili previše loše
što god to bilo
Pripadam li ili ne pripadam
Ako pripadam jesam li dovoljno dobra ili previše loša
Ako ne pripadam zašto ne pripadam kad svi kažu da negdje pripadaju
I da je to sveopći neki zakon univerzuma
Oduvijek hodam po rubu
Opstanka
Ali ne onog koji traži samosažaljenje i suosjećanje čak
Okružena onim što nije planski postavljeno na način kako bi meni odgovaralo ja se jednostavno –
Snalazim
Kako znam i umijem
Nekad bolje
Nekad gore
Ali dobro je
Još sam među živima