Autizam je “popularan” samo kad se o autizmu gotovo ništa ne zna ili ukoliko se ovo stanje želi zloupotrijebiti bilo od neautistične bilo od autistične populacije
Porastom mogućnost i kvalitete dijagnosticiranja porastao je broj osoba iz Spektra autizma, a samim time i načini na koje novodijagnosticirane odrasle osobe bez intelektualnih teškoća i govoreće prikazuju autizam
Kako se o autizmu počelo više govoriti više pisati više svjedočiti dobio se mix svega i svačega
Nakon sto sam dijagnosticirana kao autist nisam dobila nikakve akomodacije niti inkluzivne dodatke
Moj kapacitet da sama nešto za sebe tražim je potrošen ali isto tako nemam niti potrebu od društva tražiti išta za sebe već se trudim naći način kako svoj život prilagoditi sebi da bi mi bilo lakše živjeti – improvizirajući uglavnom
I ja sam svoju sliku o autizmu na početku stvarala na uzorku koji se isticao
I taj uzorak mi se osobno nije svidio
Niti pripadam tom uzorku
I da, ukoliko želite znati više o autizmu pitajte osobe iz Spektra autizma, pitajte roditelje djece u Spektru autizma ali i pretrazujte i sadrzaje koje su napisali stručnjaci slobodni od ideologije koja prati pokret neurodiverziteta i zajednicu autističnih osoba
I donesite svoj zaključak!
Tema jest “popularna” ali ne i svi načini na koje se o njoj govori.
Tema o autizmu bi trebala biti svrstana među – osjetljive teme o kojoj mogu pisati stručnjaci nevezano jesi li u Spektru ili nisu, roditelji , osobe u Spektru autizma čije je iskustvo važno ali ne i jedino validno zbog subjektivnosti dozivljaja te oni koji imaju minimume znanja i koji nikad istu temu nisu i neće zloupotrijebiti za neke sitne privatne intetese
O ovoj temi se treba pisati pazeći na vokabular, iznad svega bi trebala stajati humana i nadasve moralna želja da bude na pomoći svima – doslovno – svima
Nikakvi spektakli, nikakvi ekstremni i needucirani prikazi nisu nikome od pomoći.
I uvijek će biti onih koji će ovu temu htjeti zloupotrijebiti.