Nikad nemojte prestati uzimati antidepresive naglo, informirajte se o posljedicama iznenadnog prestanka uzimanja antidepresiva!
“Vaš mozak ne proizvodi dovoljno serotonina, znate, zato trebate uzimati ove lijekove.”
To je bila izjava koju sam čula od svog liječnika pri propisivanju antidepresiva i koja mi je ponavljana. U 2010. godini, nakon teškog razdoblja koje je uključivalo višemjesečnu nesanicu, fizičku traumu i psihofizičko zlostavljanje, odlučila sam biti hospitalizirana na vlastiti zahtjev zbog izražene anksioznosti i selektivnog mutizma. Tijekom hospitalizacije, liječenje je obuhvatilo sljedeće lijekove:
Wellbutrin (buprion): 1×1 dnevno
Quetiapin (Seroquel): 0,50 + 100 mg dnevno
Normabel (bromazepam): 3×10 mg dnevno
Dormicum (midazolam): korišten noću kao hipnotik
Već nakon dva dana liječenja, osjetila sam značajno poboljšanje – počela sam jesti i bila u mogućnosti komunicirati s drugim bolesnicima, što mi je u tom trenutku bilo izuzetno teško. Nakon tjedan dana hospitalizacije, otpustila sam se kući i nastavila liječenje s propisanim lijekovima.
Vrlo brzo sam primijetila da mi je doza quetiapina bila prevelika ujutro, zbog čega sam ju izostavila, ne znajući tada da je ovaj lijek ujedno i stabilizator. Godinama sam nastavila uzimati Wellbutrin, Quetiapin i Normabel. Bez Quetiapina, spavanje je postalo gotovo nemoguće, iako sam željela smanjiti njegovu dozu.
U jednom trenutku, zbog promjena u životnoj situaciji, liječnik je povisio dozu Wellbutrina na 300 mg. Kako bih bolje spavala, uveden je Prazine, još jedan antipsihotik. Zbog nuspojava Wellbutrina, odlučeno je da ga se ukine i zamijeni Cymbaltom (duloksetin). Međutim, zbog nuspojava Cymbalte, lijek je zamijenjen Brintellixom (vortiozetin), uz napomenu doktora: “Ovaj lijek bi vam mogao odgovarati, mislivši, valjda na moju intelektualnu narav.”
Nastavila sam uzimati Normabel, a s vremenom, uslijed promjena u smjernicama za propisivanje antipsihotika, prestala sam koristiti Quetiapin.
Uz to, Pregabalin (Lyrica) mi je bio propisan zbog anskioznosti, s dozom koja je tijekom vremena povećana do 300 mg, kojeg sam također prestala uzimati zbog nuspojava. Također, tijekom liječenja bio mi je propisan Sulpirid, dodatni antipsihotik. Za nesanicu su mi povremeno propisivani različiti hipnotici, poput Sanvala, Cersona, Dormicuma i Zonnote, koji su se mijenjali ovisno o mojim prijavljenim problemima sa spavanjem. Ovi lijekovi nisu bili propisivani u kontinuitetu, već su se mijenjali kako su mi problemi sa spavanjem postajali izraženiji.
Tijekom svih tih godina liječenja, moj boravak u ordinaciji nikada nije trajao dulje od 12 minuta. U većini slučajeva, liječnici su brzo propisivali lijekove bez dublje analize mojih simptoma ili razgovora o mogućim nuspojavama dugoročne primjene tih lijekova. Iako su mi više puta mijenjala lijekove, prilagođavali doze i uvodili nove terapije, nitko mi nije rekao da dugotrajno uzimanje psihotropnih lijekova može imati ozbiljne dugoročne posljedice na fizičko, mentalno zdravlje i kognitivne funkcije. Nitko mi nije objasnio da bi pogoršanje psihičkih simptoma moglo biti vezano uz lijekove, a ne nužno do pogoršanja same bolesti. Sve što mi je bilo stalno ponavljano jest:“antidepresivi ne izazivaju ovisnost”
Dijagnosticiran mi je CPTSP. 1996.godine.
Bez antidepresiva sam od 20.03.2025. godine.
Istina oslobađa!