Jučerašnje evanđelje o preljubnici je omiljeno među vjernicima i nevjernicima. I meni je jedno od omiljenijih pogotovo završetak:
“Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«”
(ovo :” i odsada više nemoj griješiti” , rijetko da tko citira, primjetila sam)
Došla sam nekako do župne crkve, iako je bura puhala, kiša počela padati, fizički pomalo iscrpljena već sam imala rješenje “ako ne odem, u srijedu je ispovijed” (ovako razmišljaju nevjernici) .
Bilo je još neko vrijeme pred početak bogoslužja da se pripravim i pokušam sabrati misli.
Iritirao me je zbor koji je potiho uvježbavao ali što ću do mene je.
Zazvoni podne, zazvoni za početak bogoslužja.
Taman sam se skoncentrirala na molitvu pokajanja kad eto ga dolaze oni koji su malo zakasnili ali idu na svoje mjesto taman tamo ispred oltara dostupni meni i mom pronicljivom umu: aha, zakasnili su, aha, zašto moraju naprijed stati, aha možda su se brinuli o djeci??? Ne mogu misli smiriti, kad evo novi par onih koji kasne: aha, mora da su bili zajedno, aha idu mi na živce, aha Bože oprosti mi i pomozi da ne osuđujem.
Čitanje je već krenulo, završilo i evanđelje i župnik drži propovijed.
Govori o grješnosti i našoj sklonosti osuđivanju drugih, o teretu neopraštanja, o tome kako je nekad doista teško oprostiti ali da barem ne mrzimo i citira dio iz evanđelja: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” i nastavlja, “nije joj Isus rekao: kurbo, štraco, rekao joj je ženo.”
Jedan od najupečatljivijih trenutaka propovijedi, za mene bar, ne čuje se svaki dan s olatara ove riječi od posvećenih ljudi:” kurbo i štraco”. Ali, ako je ikom zasmetalo ušima, neka se upita što mu smeta. Meni je ovaj trenutak bitan jer je životan, tako je u stvarnosti.
Potom, ne znam kako, dođe moj župnik do pojma: “učeni vragovi”, i objašnjava s ambona tko su “učeni vragovi”:” to su vam oni koji znaju koliko propovijed treba trajati, kako oltar treba izgledati; ti su mi najdraži!, to su vam oni koji znaju kako s državom treba vladati, kako ministarstvo treba voditi; ti su mi najdraži! Pa kad, brate mili ti sve tako dobro znaš, što nisi išao za svećenika, kad sve tako dobro znaš što se nisi kandidirala za predsjednika države ili ministra?”
Završio je propovijed moj župnik moleći nas da mu ne dolazimo na ispovijed na Veliku subotu iako zna da ima onih koji bi se najradije ispovjedili na Uskrs 15 minuta prije svete Mise.
Nisam bliska s mojim župnikom da bih znala jesu li baš njega konkretno napali “učeni vragovi” niti bih mogla znati na koga se poruka odnosi ali nemoguće mi je zaustaviti kovitlac asocijacija na ovaj izričaj:
Ovu jesen sam svjedočila kako je to kad se netko prejede teološkog znanja i počne propovijedati skore katastrofe i upadne u kritizerstvo i biskupa i svećenika, a narod željan satisfakcije za sve svoje probleme nađe svog tješitelja. Novog “proroka”. I podučavao je on svoje sljedbenike kako trebaju upozoravati svoje župnike ako vide da ne čine nešto po zakonu. A toga je poprilično, barem po “proroku”. Citira “učeni samoprozvani prorok” i njegovi youtube sljedbenici Sveto pismo naizust. Na Facebook mrežama se nabacuje citatima iz evanđelja ko aševima iz rukava. Ko je u pravu, prorok ili svećenik. Pogodi?
Loše je ovo iskustvo djelovalo na mene, ne znam niti jedan citat iz Biblije napamet, pogotovo ako ga treba potkrijepiti točnim mjestom u Bibliji, tko gdje i kada je to sve napisao.
Zašto ne znam, pa nisam nikad mislila da će mi takvo znanje trebati a bojala sam se citirati i tumačiti Bibliju na svoju ruku, vaditi neke dijelove iz nje i tako obrazlagati svoje stavove.
Ali teologija je danas za studirati dostupna i laicima i onima koji misle život posvetiti Bogu ali gle čuda, ne postoji samo katoličanstvo, postoji još čitav niz krščanskih denominacija, na koje nisam obraćala pažnju jer sam mislila da imam neke temelje koje sam primila na vjeronauku.
Sjedi dolje: jedan.
Protestantizam je ušao u Katoličku crkvu. Odavno, a ja tek sad to shvaćam. A s protestantizmom i čitav niz samoprozvanih proroka kojima Duh Sveti sam govori i ne trebaju ničiju dozvolu da o tome govore svima javno. Stvarno?
Da.
Njima Bog govori i oni to znaju. Tu i tamo neki vinogradar, vinograda Božjeg ih podržava, izolirani slučajevi svećenika i redovnica poznatih po svojoj svojeglavosti svjesni toga da su im poglavari strpljivi.
Za moj ukus – previše strpljivi ali pokušavam se odmaknuti od “učenog vraga” koji mi u glavi progovara i ostati mirna.
Imala sam ovu jesen brzopoteznu obnovu znanja iz temelja katoličke vjere, pročitala dosta toga iz Katekizma Katoličke Crkve, shvatila da sam u neke tzv.mističare doslovno povjerovala, utjehu kod razumnog svećenika i duhovnika sam potražila i evo me, razmišljam o: posljednjim vremenima, čudima, “prorocima samoprozvanim”, o nekim novim “objavama”, ideji da je hrvatski narod “izabran” odmah nakon Izraelaca (nema veze što su Izraelci bili jedini izabrani kao narod, sve ima svoje objašnjenje) ali konačno sam se smirila kad sam sinoć otkrila da je i poljski narod “izabran” po njihovim “novim prorocima” i odahnula jer: ne može biti dva izabrana naroda odjednom ili može?
Čudna vremena, sve nemoguće je postalo moguće.
Isus je postao Lieder, svećenici su izdajnici jer vjeruju u zanost pa su zatvorili crkve, nadmudruju se poznati teolozi, i flozofiraju o ovim pojavama, a ja sam završila i ovu svoju lekciju sa mojim konačnim:
Ne vjerujem više nikome!
Prisjelo mi je (ne)znanje.