Večeras slavim samoću uz crno vino dostojanstveno bez velikih riječi s ponosom i držanjem tek oplođene perunike pomalo snobovski (Pokušavam se voljeti dodirom riječima tješiti se podnositi okamenjeno srce) U proljeća uvijek prevladavaju zelene boje
Dobrodošla jeseni priđi polako i zagrli me još uvijek čekam tvoju košaru lišća dobrodošla jeseni opet ćemo zajedno Širokom ulicom brojati osmjehe i plesti vijence od južine pričat ću ti o polomljenom svijećnjaku na rukama žonglera bez publike i vremenu što prošlo je kad berači neba ostaviše prazno polje pamuka nemojmo se okretati iza nas
Okvir za prazno srce Pročitaj više »
Prije godinu dana, točnije 28. rujna, dijagnostički alati kojima se koriste stručnjaci za utvrdjivanje ili negiranje sumnje na autizam, kod mene su pokazalo da sam autist. Nakon prvog olakšanja slijedilo je suočavanje s realnošću: na području Hrvatske gdje živim velika većina ljudi ne zna ništa, doslovno ništa o autizmu, te sam čula kao i mnogi
Što mi je donijela dijagnoza autizma u odrasloj dobi Pročitaj više »
To sam surova u istini podatna riječima koje same nadolaze skrivena u mašti jednog davno svanulog jutra anđel i monstrum kakvom me svjetina želi svejedno sumanuta u opažanjima Majstorovog nepostojanja slična onoj koja te je jednom susrela oduvijek željela blizu negdje ne uvijek ali s vremena na vrijema tek tako kako ne bih zaboravila još
Razbarušenom kosom klauna skačeš po prašini pružajući ruke zraku vrišteći ko izumrla pjesma pokušavaš me podijeliti vezanu na sredini mosta podijeliti na pola lijevo stopalo koljeno bedro lijeva strana pupčane vrpce tvoje rebro koje su zvali mojim lijeva dojka lijeva strana srca ona unutrašnja najdublja najkrvavija hoćeš samo pola usne lijevu nosnicu i lijevo
Pantomima ljubav Pročitaj više »
Kad jutro nas zatekne raspuklih lica a noć nas omami slutnjom i tišinom kao stratištem na kojem završava priča kad ruke nas ostave blijede od pitanja i oči kad zastanu pred nama dva para glinenih putokaza kad stražar svratišta odgovorom ubije pticu u laganom naklonu slijepog svirača na uglu korakom kad napišeš pjesmu i uzmakneš
Neću se okrenuti Pročitaj više »
Ako se trebamo rastati neka to bude bez pratnje zvonara dok mi je ruka još topla i vlažna od tvog golog bedra u polusnu kada plahost pada i zatvara se ko pročitana knjiga ako se trebamo rastati neka to bude prije nego li se jutarnja hladnoća zalijepi za razbijeni prašnjavi prozor bez objave i mimike
Jutro ponedjeljkom nalikuje beskonačnom nizu kamenih ploča u kući jednog zdanja kojeg nisam željela upoznati – razmišljala je Vanja čekajući pospana i topla još od plahti i šarenih deka, čekajući prijevoz do posla – jer raditi se mora, netko mora zaraditi za koricu kruha, kao što su govorili naši stari..- ironiziram ali tako je… zar
Priča koju se ne čita Pročitaj više »
Posljednja berba maslina s tatom. Skupljamo masline, on mi govori: Neću se pokoriti, dokle god budem mogao, neću se pokoriti! Gledam ga, odgovaram: Nemoj, tata, nemoj…nikada. Otišao si, tata ali u meni je ostala živjeti tvoja oporuka – poruka. I znam, ovo si ti, iz nekih drugih sfera, meni otkrio istinu o meni, tajnu o
“Jer ne stigoh ustavit se pred Trenutkom Smrti On ljubazno preda mnom je zasto – U kočiji uz nas još samo – Besmrtnost zauze mjesto” E. Dickison Ponešto o likovima mjestu i vremenu Jan – umoran vjetar s pečatom smrti Sunca Jane (Ja-Ne) – ona koja je zaljubljena u vjetar Pratiteljica –
PRIČA O DVIJE ŽENE ŠTO KRUŽILE SU U VJETRU Pročitaj više »
Znaš moram ti reći upila sam te u to ludo tkivo svoga nebivanja o kojem ne pričam znaš mrzila sam te jer upila sam te u taj dio mene koji kaže ne sad ne sutra ne više mjesta nema vrata su zatvorena odavna prije samog sjećanja ludost zar ne morala sam biti porobljena od tebe
