Stajali smo jedno pred drugim, te večeri, svak u svojoj maskirnoj odori, svjesni da nemamo puno vremena i da svatko treba poć na svoje mjesto… Pretiha je bila ta večer, neobično tiha ljetna večer … a iz tebe kao ni iz mene nikako krenuti riječ… jednostavno stojimo nasred hodnika, na putu prema vratima… i gledamo se… taj tvoj pogled i tvoje crne oči i lagani osmijeh na licu kao da je htio izreći sve što nismo stigli do sada… a s druge strane opet ja… sa strahom u očima i neizgovorenim pitanjima za koje nije bilo vremena…tisuću misli u glavi…tisuću i jedna slika… naš prvi susret, naši prsti prvi put isprepleteni kao bršljan oko drveta..sve naše prvo…letjelo mi je pred očima uprtim u tvoje… – Ne boj se… rekao si i prekinuo tišinu – bit će dobro, javit ću ti se, sve znaš nema smisla da ti sad govorim, a i sama znaš da nemamo vremena, ovi dolje što nas čekaju će ispalit na živce..pokušao si se našalit… Ma, ne bojim se – odgovorila sam promuklog glasa – znam da će biti dobro. – Čekaj da ti popravim taj remen (kao i uvijek do tada imala sam potrebu da na njemu odora stoji savršeno po svim pravilima i uvijek sam nešto na njemu namiještala, popravljala, ovratnik, rukave..remen). Krenula sam rukom prema remenu kad si me uhvatio za obje ruke i skoro zapovjedno izgovorio – Stani… što to sad radiš? Pogledaj me u oči. Podigla sam pogled stiščući njegove ruke ko utopljenik slamku i čekala…- Mala, vratit ću se, budi mi dobra i ne paničari bezveze… vrijeme je da krenemo. Zagrlili smo se, čvrsto, nikad čvršće, moja glava na tvom ramenu, sklopljenih očiju samo sam prošaptala: Molim te, čuvaj se, čekam te… a sad hajdmo, izlazi da zaključam stan. – Idemo, mala, i ti se čuvaj… a kad se vratimo kući , ne zaboravi da je na tebi red za peć palačinke. – Aha..-odgovorih dok sam zaključavala stan. Šutke smo se spuštali niz stepenice i izašli iz portuna 28a. Dva auta su čekala na parkingu… u jednom tvoji u drugom moji..a zajedno naši…- Ej…-rekoh šaptom- vidimo se… Samo si me pogledao proničući očima u sred središta moje duše, kao da me hoćeš cijelu uzeti sa sobom i odgovorio- Je, mala..vidimo se i to brzo… Krenuo si prema autu, ušao i otišli ste…
Nisi se vratio.
16tu godinu za redom palim lumin.